Plač je bebin najjasniji način komunikacije, ali često nije i prvi. Prije nego što zaplače, beba može poslati niz sitnih signala kroz pokrete, izraz lica, pogled, disanje i ponašanje.
Kada roditelji nauče prepoznavati te znakove, ponekad mogu reagovati prije nego što beba postane potpuno uznemirena.
Važno je ipak znati da nijedan pojedinačni pokret nema samo jedno značenje. Najbolje je posmatrati nekoliko znakova zajedno i uzeti u obzir šta se događalo neposredno prije toga.
- „Gladna sam“ – prije plača često postoje raniji znakovi
Beba obično ne počinje odmah plakati kada ogladni.
Prije toga može:
okretati glavicu i tražiti dojku ili bočicu
otvarati usta
lizati ili pomjerati usne
stavljati šake prema ustima
postajati sve aktivnija i nemirnija.
Ako se hranjenje ponudi dok su znakovi gladi još blagi, beba se često lakše uhvati za dojku ili bočicu nego kada već jako plače.
Plač se zato često smatra kasnijim znakom gladi.
- „Umorna sam“ – zijevanje nije jedini znak
Bebe ne pokazuju umor samo zijevanjem.
Neke počnu skretati pogled od roditelja, smanjivati interes za igru ili trljati oči i lice.
Druge postanu nemirnije, trzaju rukama i nogama ili počnu tiho negodovati.
Ako se propuste rani znakovi umora, beba može postati premorena, a tada uspavljivanje ponekad postaje teže.
Zato može pomoći da roditelj nauči prepoznati šta je uobičajeni znak umora baš njegove bebe.
- „Previše mi je svega“ – beba može tražiti pauzu
Razgovor, igračke, svjetla, televizor, više ljudi u prostoriji i stalno dodirivanje odrasloj osobi možda ne djeluju posebno intenzivno.
Za malu bebu sve to može biti mnogo stimulacije odjednom.
Beba tada može:
okrenuti glavu od lica ili igračke
zatvoriti oči
postati naglo nervozna
raširiti prstiće
početi se trzati ili izvijati
izgubiti interes za igru.
To ne znači da joj se roditelj „više ne sviđa“.
Ponekad samo poručuje: „Treba mi kratka pauza.“
Mirniji prostor i manje stimulacije mogu joj pomoći da se ponovo smiri.
- „Treba mi blizina“
Beba može biti sita, presvučena i odmorna, a ipak postati nemirna čim je spustite.
Potreba za fizičkom blizinom normalan je dio ranog razvoja.
Beba može prestati negodovati kada čuje poznat glas, osjeti dodir ili je uzmete u naručje.
Posebno u prvim mjesecima roditeljski glas, miris, toplina i kontakt mogu imati snažan umirujući učinak.
Zato nemir ne znači uvijek glad, gasove ili pelenu.
Ponekad beba jednostavno želi osjećaj sigurnosti koji dobiva u blizini roditelja.
- „Nešto mi smeta“
Prije jakog plača beba može pokazivati da joj je neugodno.
Može se vrpoljiti, izvijati tijelo, povlačiti nogice, praviti grimase ili postajati sve nemirnija.
Razlog može biti vrlo jednostavan:
mokra ili puna pelena
odjeća koja je pretijesna
prevruće ili prehladno
potreba za podrigivanjem
položaj koji joj ne odgovara
glad ili umor.
Najkorisnije je krenuti od najjednostavnijih mogućnosti i posmatrati smiruje li se beba nakon promjene.
- „Dosta mi je hrane“
Roditelji često mnogo pažnje posvećuju znacima gladi, ali beba pokazuje i kada joj je dosta.
Tokom hranjenja može:
usporiti sisanje
pustiti dojku ili cuclu
zatvoriti usta
okrenuti glavu
opustiti šake i tijelo
izgubiti interes za nastavak obroka.
Pokušavanje da beba uvijek „dovrši bočicu“ ili nastavi jesti nakon jasnih znakova sitosti može hranjenje učiniti neugodnim.
Zato je korisno pratiti i znakove gladi i znakove sitosti.
- „Nešto nije kao obično“
Roditelji s vremenom upoznaju uobičajeno ponašanje svoje bebe.
Zato ponekad prvi primijete promjenu koja je teško opisiva: beba je tiša nego inače, slabije reaguje, ne želi jesti ili jednostavno djeluje „drugačije“.
Takve promjene posebno su važne ako ih prate:
temperatura
otežano ili ubrzano disanje
učestalo povraćanje
znatno slabije hranjenje
manje mokrih pelena
izrazita pospanost ili mlitavost
neuobičajeno jak ili neutješan plač.
Tada nije riječ samo o uobičajenoj bebinoj komunikaciji i treba kontaktirati pedijatra.
Ne morate pogoditi svaki put
Roditelji ponekad imaju osjećaj da bi trebali odmah znati šta svaki pokret znači.
U stvarnosti, ista beba može jedan dan stavljati šaku u usta jer je gladna, a drugi put jer se samo igra.
Zato je mnogo korisnije posmatrati obrazac:
Šta se dogodilo prije toga? Kada je posljednji put jela? Koliko dugo je budna? Da li je prostorija bučna? Ima li još neki znak?
Kroz vrijeme se upravo tako počinje stvarati osjećaj za bebinu komunikaciju.
Plač nije neuspjeh
Čak i kada roditelj prepozna veliki broj ranih znakova, beba će i dalje plakati.
Plač je normalan način komunikacije i nije dokaz da je svaki raniji znak propušten.
Ponekad beba vrlo brzo pređe iz mirnog stanja u plač, a ponekad uzrok nije odmah očigledan.
Cilj nije spriječiti svaki plač, nego postepeno upoznati obrasce svoje bebe i reagovati na njene potrebe što smirenije i dosljednije.
Najvažnije je gledati cijelu bebu
Jedna stisnuta šaka, jedan pogled u stranu ili jedno zijevanje ne daje uvijek odgovor.
Ali kada se više sitnih znakova spoji, roditelju može postati mnogo jasnije pokušava li beba reći:
„Gladna sam.“
„Umorna sam.“
„Treba mi pauza.“
„Uzmi me.“
„Nešto mi smeta.“
Upravo ti mali znakovi čine prve „razgovore“ između bebe i roditelja, mnogo prije nego što dijete izgovori svoju prvu riječ.
Napomena: Članak je informativnog karaktera i ne zamjenjuje pregled ili individualni savjet pedijatra. Ako beba djeluje bolesno, teško diše, slabo reaguje ili značajno odbija hranjenje, potražite stručni medicinski savjet.