Jedan od najslađih trenutaka u razvoju bebe događa se kada prvi put ispruži prstić prema igrački, kućnom ljubimcu ili osobi koja joj privuče pažnju. Iako se na prvi pogled čini kao običan pokret, pokazivanje prstom predstavlja važan korak u razvoju komunikacije i razumijevanja svijeta oko sebe.
Roditelji se često pitaju kada mogu očekivati ovu novu vještinu i trebaju li biti zabrinuti ako njihova beba još ne pokazuje prstom. Važno je znati da se svako dijete razvija vlastitim tempom, ali postoje određene razvojne smjernice koje mogu pomoći roditeljima da bolje razumiju ovaj proces.
Zašto je pokazivanje prstom važno?
Pokazivanje prstom nije samo pokret rukom. Ono pokazuje da beba želi podijeliti svoje zanimanje s drugima.
Na primjer, beba može pokazati:
psa koji prolazi ulicom
omiljenu igračku
pticu na nebu
svjetlo na stropu
lice poznate osobe.
Na taj način počinje razvijati prve oblike komunikacije i uči kako privući pažnju roditelja.
Kada većina beba počinje pokazivati prstom?
Kod mnogih beba ova se vještina razvija između devetog i dvanaestog mjeseca života.
Prije toga često ćete primijetiti da:
posežu rukom prema predmetima
mašu rukama kada su uzbuđene
pokušavaju dohvatiti zanimljive igračke
gledaju predmet pa roditelja, kao da žele nešto “reći”.
Kako raste koordinacija pokreta i razumijevanje govora, beba sve češće koristi kažiprst kako bi pokazala ono što ju zanima.
Zašto je to važan dio razvoja?
Pokazivanje prstom povezano je s razvojem:
komunikacije
pažnje
razumijevanja jezika
socijalnih vještina
kasnijeg razvoja govora.
To je jedan od prvih načina na koji beba “razgovara” s roditeljima prije nego što izgovori prve riječi.
Kako roditelji mogu potaknuti ovu vještinu?
Najbolji način je kroz zajedničku igru.
Možete:
👉 pokazivati predmete oko sebe
📚 zajedno gledati slikovnice
🐶 imenovati životinje tijekom šetnje
🌳 pokazivati drveće, automobile i ptice
😊 opisivati ono što zajedno promatrate.
Na primjer:
“Pogledaj, maca!”
“Vidi avion!”
Takvi kratki razgovori pomažu bebi povezati riječi s predmetima koje vidi.
Što učiniti kada beba pokaže prstom?
Kada beba pokaže nešto što joj je zanimljivo, pokušajte odgovoriti.
Pogledajte u smjeru u kojem pokazuje i recite što vidi.
Na taj način beba uči da njezina komunikacija ima značenje i da roditelji razumiju ono što pokušava pokazati.
Takvi trenuci istovremeno razvijaju govor i jačaju emocionalnu povezanost.
Je li normalno da beba još ne pokazuje?
Da.
Neke bebe ovu vještinu razviju nešto ranije, dok drugima treba više vremena.
Na razvoj mogu utjecati:
temperament djeteta
prilike za zajedničku igru
interes za okolinu
individualni tempo razvoja.
Najvažnije je promatrati cjelokupan razvoj, a ne jednu pojedinačnu vještinu.
Igra koja potiče pokazivanje
Odaberite slikovnicu s velikim ilustracijama ili nekoliko omiljenih igračaka.
Pitajte:
“Gdje je medo?”
“Gdje je lopta?”
Čak i ako beba još ne pokaže prstom, gledat će predmet koji spominjete, a s vremenom će sve češće pokušavati pokazati ono što ju zanima.
Kada razgovarati s pedijatrom?
Ako imate bilo kakvu zabrinutost vezanu uz razvoj komunikacije, sluha ili razumijevanja vaše bebe, razgovarajte s pedijatrom koji prati njezin razvoj.
Pedijatar će procijeniti razvija li se dijete očekivanim tempom te, ako bude potrebno, preporučiti dodatnu procjenu.
Male svakodnevne prilike čine veliku razliku
Nije potrebno organizirati posebne aktivnosti kako biste potaknuli razvoj komunikacije. Šetnja parkom, zajedničko gledanje kroz prozor, igra na podu ili listanje slikovnice pružaju mnogo prilika za razgovor i pokazivanje.
Što više razgovarate s bebom i zajedno istražujete okolinu, to će ona imati više prilika razvijati nove vještine kroz igru i svakodnevne situacije.
Zaključak
Pokazivanje prstom jedan je od važnih koraka u razvoju komunikacije i odnosa između bebe i roditelja. Kroz ovu jednostavnu gestu dijete počinje dijeliti svoje interese, privlačiti pažnju i upoznavati svijet oko sebe. Uz puno razgovora, igre i zajedničkog istraživanja, većina beba prirodno razvija ovu vještinu u svom ritmu. Najvažnije je uživati u svakom novom koraku i pružiti djetetu osjećaj sigurnosti i podrške tijekom odrastanja.