Zašto bebe stavljaju sve u usta? Nije uvijek glad – iza toga se krije važan dio razvoja 👶🧸
Gotovo svaki roditelj u jednom trenutku primijeti isto: igračka završi u ustima, zatim dekica, vlastiti prstići, a ako beba uspije dohvatiti nešto novo – vrlo vjerovatno će pokušati i to staviti u usta.
Prva pomisao često je: „Je li opet gladna?“
Međutim, stavljanje predmeta u usta kod beba vrlo često nema veze s glađu. To je jedan od načina na koji beba upoznaje svoje tijelo i svijet oko sebe.
Usta su bebi jedan od prvih „alata“ za istraživanje
Odrasli predmet pogledaju, dodirnu i odmah mogu zaključiti mnogo toga o njemu. Beba tek razvija te sposobnosti.
Zbog toga istražuje predmet rukama, prstima i – ustima.
Kada nešto prinese ustima, dobiva informacije o teksturi, tvrdoći, temperaturi i obliku predmeta. Ono što nama izgleda kao obična navika zapravo može biti dio normalnog senzornog razvoja.
Kada bebe počinju stavljati stvari u usta?
Već vrlo male bebe mogu sisati šake i prste, ali kako tijekom prvih mjeseci postaju sve bolje u hvatanju predmeta, počinju ih namjerno prinositi ustima.
Posebno je izraženo kada beba nauči:
vidjeti predmet → posegnuti za njim → uhvatiti ga → prinijeti ga ustima.
To je zapravo prilično složen niz radnji za malu bebu.
Ne mora značiti da je beba gladna
Sisanje šake ili stavljanje predmeta u usta može biti jedan od znakova gladi, naročito kod vrlo male bebe, ali ne treba svaki takav pokret automatski tumačiti kao traženje hrane.
Važno je promatrati i druge znakove koje beba pokazuje te njezin uobičajeni ritam hranjenja.
A što je s nicanjem zubića? 🦷
Kada počne nicanje zubića, potreba za žvakanjem i grickanjem može postati još izraženija.
Roditelji tada mogu primijetiti više slinjenja, grickanje sigurnih predmeta i češće stavljanje ruku u usta. Pritisak na desni nekim bebama može biti ugodan.
Ipak, samo stavljanje predmeta u usta ne znači nužno da će zubić uskoro izbiti.
Ovo je trenutak kada sigurnost postaje posebno važna
Čim beba počne samostalno uzimati predmete, roditelji trebaju dodatno paziti što se nalazi u njezinoj blizini.
Sitni predmeti koji mogu predstavljati opasnost od gušenja moraju biti izvan dosega. Posebno treba paziti na gumbaste baterije, magnete, kovanice, male dijelove igračaka i druge sitne predmete.
Igračke trebaju biti primjerene bebinoj dobi i neoštećene.
Treba li stalno sprječavati bebu?
Ako je predmet čist, siguran, dovoljno velik da ne predstavlja opasnost od gušenja i namijenjen bebinoj dobi, nije potrebno svaki put zaustavljati bebu.
Umjesto zabrane svakog istraživanja, puno je korisnije napraviti sigurno okruženje u kojem beba može istraživati.
Naravno, pod nadzorom odrasle osobe.
Jedna mala navika, a veliki razvojni korak ❤️
Kada sljedeći put beba zgrabi igračku i odmah je stavi u usta, možda zapravo gledate mali proces učenja.
Za roditelja je to samo još jedna mokra igračka koju treba oprati. 😄
Za bebu je to još jedan način da otkrije kakav je svijet oko nje.
Je li i kod vaše bebe trenutno baš SVE zanimljivije kada završi u ustima? 👶😂